Prof.Dr. Metin İzeti
Prof.Dr. Metin İzeti
metin_izeti@yahoo.com

BALKAN DİLİNDE AKİF


17 Haziran 2012 Pazar 18:24

SITUACIJA MUSLIMANA U BALKANU I AKIFOVA POEZIJA KAO PROMOTOR REORGANIZACIJE ISLAMA I MUSLIMANA

Preokret do kojeg je u Balkanu doslo od druge polovine XIX vijeka pa sve do prve decenije XX vijeka pogodilo je u velikoj mjeri sve muslimane u Balkanu, pocevsi od Bosne i Hercegovine pa sve do Makedonije. Sa samim povlacenjem Osmanlija u ovom periodu doslo je do globalnog premjestanja socijalnog, kulturnog, moralnog zivota iz islamskog, orijentalnog u krscanski, zapadnjoevropski civilizacijski krug. Ovaj preokret nije se dogodio kao jedna drustvena promjena koja je isla u evolucijskom smislu, nego su promjene nastale sa jedne strane uz nevidjene pritiske od strane novih vlasti a sa druge strane i uz veliki pritisak na identitet i integritet muslimana od nove plejade intelektualaca koji su slijepo slijedili nove tokove civilizacije.


Ovaj haos u prakticnoj drustvenoj poziciji muslimana sa jedne strane al takodje i u intelektualno-teoretskom diskursu muslimana u Balkanu i u Osmanliskoj drzavi na izvrsan i estetican nacin je u svojoj poeziji predstavio doajen islamske i turske knjizevnosti u prvoj polovini XX vijeka, Mehmet Akif Ersoj. [1]

Mehmet Akif Ersoj je doziveo raspad Osmanske drzave,   doziveo je balkanske ratove, doziveo je formiranje nove Turske republike i napisao je himnu moderne Turske.


Sve ove dozivljaje Mehmed AKif je znao da prepjeva u svojoj poeziji na jedan izvrstan nacin, koji je unikatan za njega. U njegovoj poeziji ima klasike, ali ima ima moderne trendove poezije. Mehmed Akif poeziju nije pisao sjedeci u sarajskim prostorijama ili na jedan povucen nacin iz svakodnevnog zivota. On nije pisao poeziju gledajuci od prozora nego je izasao na ulicu. Zato u njegovim poezijama ima dvije strane koje ponekad izgledaju teske , a ponekad lahke. Ova dva kontrasta su u tem ii nacinu pisanja njegove poezije.


Prva stvar je to da je njegova poeticnost inspirirana od drustvenih dogadjaja, koji su bili prisutni u populaciji i uopce u svijetu, a to je ono lahko.


Druga stvar je, da ovim dogadjajima je trebala jedna majstorska ruka, koja ce njih napraviti vijecnim, a ta ruka je bila Mehmed Akifova ruka,i ovo je teza stvar u njegovoj poeziji. Da bi ovo uradio, Akif je trebao biti toliko jak da njegova poeticnost dostigne moc potpisivanja ispod dogadjaje vermena i prostora tadasnjeg svijeta. Akif je imao tu moc, al ima je i intelegenciju koja je nadmasila   ovu njegovu moc, tako da kad citamo njega , u ogledalu se nama pojavljuju dva covjeka koji pisu sa jednim perom: Akif umjetnik i Akif kriticar. On je pisao kritikujuci sebe i svijet kojem je on pripadao. Njegovoj poeziji je jasno da prvi korak preporoda je vidjeti sebe i autokritika.


Dok je pisao o aktualnim dogadjajima njegovog vremena on je bio u opasnosti da se njegova poezija spusti u razini dnevne stampe, al on je aktuelnost preradio sa vrlo visokom estetikom, tako da u turskoj poeziji, koja i do tada bila melodicna dodao i harmonicnost.


 U vecini njegovih poezija zivot koji se radja od njegove poeticnosti je emotivniji od njegove poezije:

 

Geceden farkini gormus degilim gunduzumun-

  Vise ne mogu vidjeti razliku dana i noci kod mene

Bir guler cehre sezip guldugu yoktur yuzumun

Moje lice ne moze vise vidjeti nijedan osmijehda bi se smijao

Seneler var ki harab olmadigim gun bilmeme

Ima vise godina da nema dana a da nisam razaran

Gezerim abdala cikmis gibi sersem sersem

Hodam ko divanijakoji izgleda kao sersem.

Dikilir karsima hep gormedigim, bilmedigim

Stoji pred mene sve nepoznato i neznano

Sorarim kendime: gurbette mi hayrette miyim?

Pitam se: Gdje sam u gurbetu ili u hajretu

Yurdu bastan basa viraneye donmus Turkun

Domovina turcina je unistena od glave do pete

Yurdun sen satir ocaklar yatiyor yerde bugun

Jucerasnji zivi i srecne kuce danas su sravnate sa zemljom

Yolcu haykirsa da baykus gibi ciglik ciglik

Kad bi putnik kao sova pjevaoi pitao plakajuci

“ Bu diyarin hani sahipleri? dersin, cinler

Gdje mogu biti vlasnici ove zemlje?, a dzinovi

Hani sahipleri , der karsiki dagdan bu sefer

Gdje su bi ponovili sa druge strane planine .

 

Vjera – ideal Akifove filozofije i poezije

 

Najveci ideal Akifa u smislu buducnosti je pravilno ucenje o Islamu i pravilna ortopraksa islamskih pravila od strane muslimana. Ako se ovo dogodi onda ce muslimani stici do pozicije asri saadeta ( Razdoblje poslanika i cetiri ashaba) i zauzece pravo mjesto u svjetskoj areni.


Akif u jednoj poeziji koju pocinje sa jednim ajetom iz sure Jusuf :87   gdje Jakub a.s. trazi od svojih sinova da odu i traze svoju bracu Jusufa i Bunjamina i da ne gube nadu od Allaha dz..s.

 

يَا بَنِيَّ اذْهَبُواْ فَتَحَسَّسُواْ مِن يُوسُفَ وَأَخِيهِ وَلاَ تَيْأَسُواْ مِن رَّوْحِ اللّهِ إِنَّهُ لاَ يَيْأَسُ مِن رَّوْحِ اللّهِ إِلاَّ الْقَوْمُ الْكَافِرُونَ

 

 

 

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost." ( Jusuf, 12:87)


Sa ovim ajetom Mehmed Akif asocira da i muslimani ne gube nadu, nego da uvijek budu u koraku sa vremenom i dogadjajima u svijetu. Evo kako to pjeva Ersoj:


Atiyi karanlik gorerek azmi birakmak…

Alcak bir olum varsa, eminim, budur ancak.

Krenuti ruke od napora zato sto buducnost izgleda mracna

Ako postoji niska smrt, siguran sam de je to ta smrt.

Dunyada inanmam, hani, gorsem de gozumle

Imani olan kimse gebermez bu olumle

Ne vjerujem id a budem video, da u svijetu psotoji neko

Ko ima imana, i dopustio bi da crkne sa ovom smrcu.

Ey dipdiri meyyit Iki el bir bas icindir

Davransana… Eller de senin, bas da senindir.

Ej ti zivi mejite (smrtniku) Dvije ruke su za jednu glavu

Rastrezni se, i ruke i glava su tvoja.

His yok, hareket yok, aci yok… Les mi kesildin

Hayret veriyorsun bana sen boyle degildin

Bez emocije, bez zivosti, bez bola… Postao si kao mrtvac

Cudis me… ti nisi bio ovakav

Alemde ziya kalmazsa, halk etmel’s’n, halk!

Ey elleri bogrunde yatan, saskin adam kalk.

Ako u svijetu nestane svjetla, ti moras stvarati svetlo

O ti koji spavas sa krstenim rukama, izgubljeni covece, ustaj.

Sahipsiz olan memleketin batmasi haktir

Sen sahip olursan   bu vatan batmiyacaktir.

Zemlja bez vlasnika sudjena je na propast

Ako ti budes vlasnik ova domovina nece propasti.


Mehmed Akif kad govori o Balkanu on uglavnom je koncentrisan na porast nacionalizma koji u to vrijeme je u porastu , i kao rezultat tog pokreta pojavljuju se nacionalne drzave u sklopu islamskih zemalja i Balkana.   Mehmed Akif rodom je iz Peci i zato malo vise je koncetriran na primjer albanaca, narocito u prve dvije decenije dvadesetog veka. Poezija od koje cemo ovdje navesti   nekoliko djelova je najdobar primjer njegovog razmisljanja o balkanskom nacionalizmu. Sa time on istovremeno trazi da taj haos u Balkanu bude primjer i za Tursku . :


Zbog nerazmnosti tri glave bez mozga, tri miljona ljudi

Vidite kako se unistava. Ustaj babo ustaj od kabura gdje mirujes

Zivi nisu stigli da pomazu, bar ti idi…

Albania je u vatri… al ovaj strahotno gori

Samo jedna iskra se skrsnula i tako postala velika vatra

I tako je opkolila zemlju u cjelini

Jedna vatra koja je ugasila zivot u svim kucama

Jedan potop koji je opustosio sve ispred sebe.

Babo! Tvoja najljubljena mati, tvoja domovina

Da li je trebalo da bude pepeo ispred jurisa tri kukavice.

Otisla je zemlja gdje je moj deda obradio i sio zemlju

Tako je otisla da tesko ce se opet vratiti.

Sta bi bilo kad bi ustao ovo da vidis?

Da li bi ti prihvatio da krst se stavi iznad mozga i kabure sehida.

Kakva zalost! Bogomolje su postale stale

A hrvatski vojnici prelaze iznad njih vicucu urrraaa

Gdje god budem ispred ociju izlazi mi jedna ravnina

Da li si ti il moja iluzija Kosovo, koja sin as izdala.

 

Gdje je sad taj narod sa besom koji hrabroi je ratovao sa drugima

Nikoga nisam video, bas nikoga u carsiji

Sta znaci to “ albanstvo” imal to mjesto u seriatu

Nacionalizam je samo nevjerstvo i nista drugo.

Ima li prednosti arap nad turcinom laz nad cerkezom

Ili kurd, persijanac nad kinezom? Sta ti kazes?

 DA li treba da ima rasparcanja medju muslimanima

Turcin ne moze zivjeti bez araba, ko kaze da moze on je glup

A turcin za rapa je desno oko i desna ruka

Budete zajedno, jerk raj je jasan gubitak

Ni hilafeta ce ostati a bogami ni vjere.

Sad kad imate za primjer albance, sta jos cekate

Cemu ova nejasna politika, cemu ovo nerazumijevanje.

Ovo cujte od mene, da ja sam albanac,

Nema sta drugo da vam kazem, evo moja pusta zemlja. ( 6 Mart 1913)

 

 

REZIME

 

Haos u prakticnoj drustvenoj poziciji muslimana sa jedne strane al takodje i u intelektualno-teoretskom diskursu muslimana u Balkanu i u Osmanliskoj drzavi na izvrsan i estetican nacin je u svojoj poeziji predstavio doajen islamske i turske knjizevnosti u prvoj polovini XX vijeka, Mehmet Akif Ersoj

Mehmet Akif Ersoj je doziveo raspad Osmanske drzave,   doziveo je balkanske ratove, doziveo je formiranje nove Turske republike i napisao je himnu moderne Turske.

Sve ove dozivljaje Mehmed AKif je znao da prepjeva u svojoj poeziji na jedan izvrstan nacin, koji je unikatan za njega. U njegovoj poeziji ima klasike, ali ima ima moderne trendove poezije.   Mehmed Akif poeziju nije pisao sjedeci u sarajskim prostorijama ili na jedan povucen nacin iz svakodnevnog zivota. On nije pisao poeziju gledajuci od prozora nego je izasao na ulicu. Zato u njegovim poezijama ima dvije strane koje ponekad izgledaju teske , a ponekad lahke. Ova dva kontrasta su u temi i nacinu pisanja njegove poezije.

 

 

 



[1] Mehmed Akif Ersoj je rodjen U Shevvalu 1290/ Decembar 1873 godine u Fatihu u Istanbulu. Otac mu je Tahir efendija iz Peci koji je bio predavac u Medresi u Fatihu. Osnovnu ( Ibtidaijje i rusdijje) je zavrsio u Fatihu. Dok je bio ucenuk u Medresi u fatihu on je kod kuce naknadno ucio kod oca arapski. On je uvijek govorio da mu je otac istovremeno bio i ucitelj. MEhmed Akif u ovo vrijeme slijedi i lekcije u Medresi u fatihu kod poznatog Mesnevihana, Esrar Dede, gdje usavrsava i svoj persiski jezik.   Nakon toga on zavrsava Idadiju ( gimnaziju) in a kraju visu veterinarnu skolu, gdje poseban znacaj daje jezicima. Mehmed Akif Ersoj osim orijentalnih jezika naucio je i francuski. Radio je u raznim mjestima Osmanske drzave. U zadnjim godinama zivota bio je u KAiru, ali   nakon sto se razboleo vratio se bolestan u Istanbul i 23 Decembra 1936 godine je preselio. U dzenazi u Bejazid dzamii prisustvao je veliki broj omladine koji su ga u rukama nosily do kabura.Napisao je dosta clanaka i poezije. Vecina njih je sabrana u djelo Safahat, koja predstavlja glavninu Akifovih poezija. Vidi:ERsoj, Mehmed Akif, Safahat, Istanbul 1987, str. XIII-XLV.

Bu yazı toplam 2701 kez okundu.
YAZARA AİT DİĞER MAKALE BAŞLIKLARI
Yazara ait kayıtlı başka makale bulunamadı.
 
Copyright © 2017 Mehmet Akif Ersoy Fikir ve Sanat Vakfı. Adres : Atatürk Bulvarı Sefaretler Apartmanı 199/9 Kavaklıdere Ankara